Mame, jesu li vam se prioriteti, razmišljanja i ponašanje promijenili od kad je u vaš život ušlo dijete, prvo, drugo, treće ili peto?
Je li vam najednom postalo lakše reći određenim ljudima ili situacijama “ne”?
Ili ste se ulovile kako se trudite ispuniti tuđe želje, prilagoditi se njihovom slobodnom vremenu i uklopiti svoj život u tuđe?
I svaki put osjećale grižnju dok to ne biste uspjele?
Često sam samu sebe ulovila kako se pokušavam prilagoditi, ljudima, mjestima, aktivnostima, tuđim slobodnim satima…iz želje da u meni ostane barem tračak starog života…
… pa lakše je meni drugima reći “može”, nego probati njih uklopiti u svoj život, u svoj raspored, doduše vrlo komotan raspored, ali ipak je raspored…
I onda sam odjednom shvatila da mi se više ne da.
Žuriti da stignem u tuđe živote, ideje, aktivnosti.
Gurati ta dječja kolica u bilo koje doba dana zato jer mi nije teško. Štoviše, uživam.
Ali, nekad mi se ne da.
Nekad bih da se cijeli svemir prilagodi meni.
Mami, koja ima vrlo komotan raspored.
Mami, koja nema robota, nego bebu.
Bebu, koja ima baš komotan raspored.
Prije sam osjećala da sam loša mama, jer nisam mogla reći “vidimo se tad i tad”, jer sam mislila da u tuđim “očima” to zvuči kao da nisam sposobna organizirati svoj život niti se nositi s bebom. Mislila sam da možda drugi misle da je moj život kaos.
Srećom, shvatila sam na vrijeme da je moj život, moj. Samo moj. Odnosno, naš, naše male obitelji.
I lijep je baš zato jer na prvo mjesto stavljam bebu.
Muža.
Sebe.
Obitelj.
Bebino vrijeme.
Naše vrijeme.
Meni je upravo tako lijepo. Živjeti u trenutku. Ne dogovarati termine tjednima unaprijed da se uklopim u nečiji raspored.
Ostavljam prostora spontanostima i slatkim neočekivanim viđenjima meni dragih ljudi.
Ne letim više, ne promišljam kako ću negdje stići za dva tjedna u fiksno vrijeme. Ako ću moći, naravno da ću doći. Ako je nekome teško čekati, bit će drugih prilika, tjedana, mjeseci i godina.
Stavljam sebe na prvo mjesto. I svoju obitelj. Napokon. 🥰
#cudnamama