Noćas sam spavala ravnih skoro pa ništa sati. 😀
Rekla sam djetetu ujutro “il’ progovori il’ prohodaj brate, sine, isuse…al’ de više kriste”
Kako to ono ide?
Dijete navrši godinu dana i odjednom je sve lakše?
Eto preko noći se dogodi da smije popiti čak pola litre kravljeg mlijeka (nismo mu ga još ponudili), prestane biti “ovisno” o mami, počne lijepo spavati, postane samostalno, a mame diljem svijeta kreću na posao i žive punim plućima, sasvim odmorne, predivne i savršene.
NOT.
Sinoć sam spavala ništa sati, doslovno ako sam skupila 4 sata sna i to je previše.
A morala sam ujutro na posao.
I ok, kaj se mora, mora se. Zar ne?
Srećom, imam divnog partnera koji mi je, osim što je u krevetu proživljavao sve boje našeg sina koji je imao noćni party, napravio i doručak za ponijeti na posao, stavio kavu u termosicu, napunio mog lažnog Stenlija s energetskim boostom od đumbira, limuna i svih drugih njegovih tajni te stavio gablec u posudu.
Srećom, imam i divne kolege koji mogu shvatiti da ova nova Dragana ne može baš odmah sve raditi kao i prije. Odnosno može, ali na malo drugačiji način.
I krasno mi je to da mogu reći – E, znam da moram na teren, ali gle, moje dijete još uvijek ne može zaspati bez mene i jel možemo nekako to drugačije složiti? Nek mi xy snimi ton, sve ću pretipkati, bit ću najbrža i najbolja ikad, samo molim te da ne moram točno u taj sat izaći van i stajati tamo satima čekajući tu neku izjavu.
I krasno mi je što se, iako se u sebi pitam, je li ispravno uopće tražiti da me se “poštedi”, usudim to pitati bez razmišljanja o tome hoće li me netko osuditi. Hoće li mi se netko smijati. Ili pomisliti da imam nesposobnog muža koji ne zna uspavati dijete.
Ali, koliko žena ima hrabrosti zauzeti se za sebe, reći da nešto ne mogu?
Koliko žena uz tu hrabrost imaju i kolege koji će razumjeti ili barem pokušati ili se praviti da razumiju?
Iskreno, povratak na posao je grozan i lijep u isto vrijeme.
Jer, iako se od nas očekuje da preko noći postanemo poslovne žene sposobne odraditi sve na razini kao i prije, pa čak i višoj, istina je da se preko iste te noći ne mijenja ništa, osim da se moramo vratiti na posao.
Dijete ostane isto, obaveze ostaju iste, navike ostaju iste, a mi mame se ponovno prilagođavamo, da ne daj bože, ne bismo razočarale okolinu.
Iskreno, briga me što tko misli o tome da ja svom djetetu za noćni san par tjedana nakon povratka na posao i dalje dajem sisu prije spavanja. Briga me i misli li netko da sam brza, spora, prisutna ili neprisutna. Znam da sam dobra. I bolja sam od onog što mislim da jesam, ali mi moj mozak nikad nije dao da do kraja prihvatim da sam i više nego dovoljna. No to je tema za neki drugi blog.
Živjele mi sve majke koje su se nedavno vratile ili se uskoro vraćaju na posao.
Sretno vam. Budite mi dobro. Zauzmite se za sebe i nemojte biti budale koje imaju potrebu dokazivati se drugima da su i dalje odlične radnice, kolegice, poduzetnice…