Imala sam ideju na kojoj sam počela raditi, možda čak i nesvjesno, prije nekih šest mjeseci. I evo me danas, šest mjeseci nakon poroda i samo dva sata od prvotnog otvaranja laptopa, u gaćama sjedim na krevetu s jednom ispruženom nogom koja u ovom trenutku našoj bebi služi kao izvor svih zabava na ovom svijetu. Kava se ohladila, zube nisam oprala, beba jede svoje noge i grebe moju, u pozadini svira Twinkle, twinkle dok mališa proizvodi animalne zvukove, perilica za rublje centrifugira na najjače, dvije runde veša čekaju da ih se smjesti u ormar koji je i onako neuredan, kupili smo i fensi ovlaživač zraka koji premještamo iz sobe u boravak, iz boravka u sobu i tako u krug iz dana u dan održavamo tu, izuzetno bitnu, razinu vlage u zraku između 40 i 60 posto…
Promjena u našem domu je puno, ali jedna je najglasnija i najupečatljivija. Mali Niko, s četiri mjeseca dugačak 64 centimetra, sa šest mjeseci rečeno nam da je dug 60 centimetara, tko će ga znati koliko je na kraju velik, jedino što je bitno jest da je količina ljubavi koju gajimo prema njemu najveća. Centimetre će doktori već uskladiti, nekad, valjda.
Nego, gdje sam stala… aha, ideja koju sam imala… o njoj ću u jednom od narednih tekstova, a danas mi dopustite da vam se predstavim.
Ja sam Dragana, nekad radijska voditeljica, danas novinarka, cijeli život nekakva pjevačica, povremeno voditeljica protokola i raznih događaja, wannabe marketing stručnjakinja i još mnogo toga, a od nedavno i novopečena 37-godišnja mama.
Upravo ovo zadnje bit će tema mojih tekstova, videa, i svih budućih kreativnih aktivnosti na cudnamama.hr blogu, webu, kako god to želimo zvati. Saznah da sam malo zastarjela pa da blogova u onom obliku kako ih ja zamišljam više nema, ali i tu sam iznova pokazala svoju neizmjernu sposobnost prilagodbe ovom modernom svijetu iako sam, kako zdravstvo kaže, stara rodilja!
Evo, i pametni sat mi u ovom trenutku govori da se moram pokrenuti, iako nikad ne zabilježi moja kretanja dok u ruci, na kojoj se nalazi, držim dijete i krećem se.
Od početka trudnoće susretala sam se s raznim komentarima koji su me tjerali na razmišljanja koja ću vam ovdje prepričavati i nadam se da ćete uz moje dogodovštine, sretne, tužne, ljute, svakakve, na neki način shvatiti da niste same i da ne proživljavate samo vi te neke „čudne” osjećaje…
E, da. Tu i tamo na pokojoj fotki, u pokojoj rečenici ili malo više njih, pojavit će se likom i imenom moj frend, dečko i muž te detetov tata, Sanjin. U poslovnom svijetu, kad nisam na porodiljnom, moj urednik, u osobnom svijetu moj izvor najveće sreće i najčešće iritacije. Ali, prije svega, najbolji životni suputnik, moja najveća potpora i ljubav i najbolji tata na svijetu, barem u našoj maloj obitelji!
Foto: Kontraliht Wedding
Pozdrav od jedne čudne mame!